Što se događa kada poznati ciklusi godišnjih doba – proljeće, ljeto, jesen i zima – postanu nestalni, kada priroda i čovjek izmiču očekivanjima? Kada se svijet okrene prema nepredvidivom, a nove sezone počnu izranjati iz sjena? Peti ansambl donosi predstavu koja spaja glazbu Maxa Richtera s jedinstvenim svijetom neurodivergentnih izvođača i izvođačica, kreirajući ples između godišnjih doba, života i promjena.
ČETIRI, PET, ŠEST GODIŠNJIH DOBA ne interpretira samo klasične Vivaldijeve teme – proljetno bujanje, ljetnu vrelinu, jesensku melankoliju i zimsku tišinu. Predstava proširuje ove cikluse, unoseći petu i šestu sezonu inspiriranu Richterovim Shadow 1. Ove pete i šeste sezone ne pripadaju samo izmijenjenim ciklusima prirode, već također ulaze u nesrazmjer između kronološke i razvojne dobi, u prostor gdje vrijeme postaje apstraktno i neuhvatljivo. U tom neskladu, granice između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti počinju nestajati, a prostor postaje fluidan – svaki trenutak istovremeno počinje i završava, a tijelo, oslobođeno od linearnih pravila, postaje nositelj neograničenih mogućnosti. Peta i šesta sezona ne slijede put očekivane progresije, već se rasplinjuju u spontani tok, gdje svaka promjena postaje dio našeg zajedničkog vremena.
Ove pete i šeste sezone ne pripadaju samo izmijenjenim ciklusima prirode, već progovaraju o nepravdi koja zahvaća mlade ljude s invaliditetom. U društvu koje nameće rigidne okvire, gdje se mjeri odnos kronološke i razvojne dobi, oni koji ne odgovaraju tim normama – koji nisu u skladu – gube svoje mjesto u društvu. Što znači uopće biti u dobi?
U glazbi je doba temeljni element koji definira kako će se glazba kretati u vremenu. Mjeri se u udarcima po minuti i može varirati od vrlo sporih do vrlo brzih tempa. Lento, adagio, andante, moderato, allegro, presto. Glazba nas uči da postoji beskrajan broj kombinacija. U ljudskom životu to su djetinjstvo, adolescencija, odrasla dob i starost. U kojoj je dobi osoba koja drugoj osobi onemogućava pravo na dostojanstven život? Koje dobi je osoba koja tvoju vrijednost mjeri prema točnoj usklađenosti s očekivanjima koja ne uzimaju u obzir tvoje stvarno iskustvo, tvoje tijelo, tvoje vrijeme?
U ovom neskladu između kronološkog i razvojnog vremena, predstava ne samo da prosvjeduje, već izaziva – odbacuje sustav koji nameće svoju normu. Peto i šesto doba ne traže usklađivanje, već slobodu. Ovdje ne postoji jedinstvo kronologije i razvoja – postoji samo pravo na vlastitu mjeru vremena. U ovom prostoru, tijelo i vrijeme nisu podložni normama, jer one ne odražavaju stvarnost onih koji inače nemaju svoje mjesto u nacionalnim kazalištima.
Na pozornici Petog ansambla, godišnja doba ne samo da se prelamaju jedno u drugo – oni postaju mjesta susreta prošlosti i budućnosti, prirodnog i imaginarnog. Što znači biti u skladu s prirodom koja se mijenja?
Dođite, zajedno s nama istražite granice poznatog. Možda otkrijemo kako izgledaju godišnja doba u svijetu koji tek dolazi.