Tomislav (Predrag Manojlović), Vule (Mladen Budiščak) i Mirko (Zijah Sokolović) po svršetku 2. svjetskog rata postaju neposredni izvršioci novoformirane vlasti u gradiću u samoj blizini Zagreba. Njihovo je da naređuju i donose odluke u skladu s idejama za koje su se borili, no kad Tomislav u kazalištu ugleda balerinu Bebu (Vladica Milosavljević), jedan od ideala, onaj o politički nepoželjnoj ljubavi s klasnim neprijateljem, nepovratno izgubi svoj smisao, što protagonista dovede do tragičnih posljedica.
Smješten na potezu između političkog filma i melodrame, tako drage R. W. Fassbinderu, film Rajka Grlića bio je jedan od prvih koji su se nakon faze crnog vala, u svojoj socijalnoj kritici i uzrocima korumpiranosti društva, vratili na same početke stvaranja nove, socijalističke države. Koristeći pritom spomenuti žanrovski spoj, redatelj je kroz tipičnu melodramsku priču o zabranjenoj ljubavi odlučio prikazati na djelu represivni aparat sistema s jedne i materijalno zbrinjavanje podobnih s druge strane, igru u kojoj propadaju 'moralno' dezorijentirani. Zbog svoje teme i načina njezine obrade, film je stalno nailazio na probleme i suočavao se s cenzurom, a pukom je srećom izbjegao zabranu za prikazivanje. No nakon premijernog prikazivanja u Cannesu, u programu Izvjestan pogled, i vrlo povoljnih kritika koje su stizale u Jugoslaviju, film je prikazan i u Puli, a potom je ostvario i vrlo uspješnu distribuciju po čitavoj zemlji (samo u Zagrebu film je pogledalo sto tisuća ljudi). Osim što se navodi kako se radi o najcjenjenijem redateljevu filmu, Samo jednom se ljubi također je jedan od presudnih naslova kojim se generacija praških đaka prometnula u dominirajuće redatelje posljednje dekade jugoslavenske kinematografije.