Sudjeluju: Sandra Ban,Fanita Barčot-Nikolac, Daniela Battisti, Dragan Karlo Došen, Igor Gržetić, Carry-Lee Hent, Jadranka Hodanić, Josipa Komljenović, Višnja Laginja, Silvija Sikavica, Andrea Staničić, Alen Šimoković, Eduard Pavlovć, Georgette Yvette Ponté
Otvorenje izložbe biti će u utorak 16. lipnja 2026., u 20 sati
Galerija Juraj Klović, Verdijeva 19 b, Rijeka
Izložba ostaje otvorena do 05. 07. 2026.
Suvremena umjetnost obiluje kopijama svih vrsta i načina. U dobu zasićenom slikama, remiksima, kreativnoj neadekvatnosti umjetnici se sve više okreću kopiranju - ne isključivo radi krađe ili zbog osobne bezidejnosti, odnosno već kao namjernoj umjetničkoj strategiji. U kojoj je mjeri umjetnost koja posuđuje ili krade autentična?
Na dvojbeno pitanje koliko suvremena umjetnost odražava stvarnost, koči li etičnost stava prema autorstvu naše izražavanje i ima li uopće (još) opravdanih razloga koji bi branili umjetnicima da posegnu za Umjetnom inteligencijom, nije jednostavno odgovoriti. Bavljenje umjetnom inteligencijom ne daje nam odgovor na pitanje koliko će umjetna inteligencija postati sposobna u nastojanju autentičnosti i samoizričaja, budući da koristi manje-više prepoznatljive inpute umjetnosti.
Povijest umjetnosti polako tone u odrazu digitalnog doba - Matriksu svijeta koji se ponavlja u vlastitoj nestvarnosti. Sve je teže naći definiciju kojom bismo opisali vrijeme koje nam klizi kroz prste, kojim bismo otjelovili svijet koji poznajemo a koji očito nepovratno nestaje zajedno s vrijednostima i načelima na kojima je temeljen.
Maskiramo li svjesno otvoreni oportunizam kao koncept ili se svjesno utapamo u svijetu zasićenom slikama, opterećeni nerealiziranošću umjetnika na izdisaju velike slikovne tradicije? Kako pronaći argument za kopiranje stvarnosti, kako razlikovati ovu sadašnju vrstu kopiranja od duge povijesti umjetnosti pune iluzija.