Nigdje kao ovdje bavi se našim emocionalnim odgovorima na konotaciju doma kao metafore identiteta, kućnoga blaženstva, mjesta topline, udobnosti i ljubavi, ali i sukoba i rutina. Mjesto gdje dočekujemo i gdje zatvaramo vrata te smo sami sa sobom, gdje se osjećamo sigurno i gdje se suđe može nagomilati. Utopijsko emocionalno mjesto kojeg se s nostalgijom prisjećamo: nije slučajno da se kada govorimo o domu, često vraćamo u djetinjstvo i spominjemo mjesta gdje smo odrasli.
Nigdje kao ovdje otvara vizualni metaforički plan doma kao mikrokozmosa svijeta gdje se neprekidno ocrtavaju pragovi i slomljene granice. Plesači/ce na pozornici ponovno otkrivaju svakodnevne rituale, utjelovljujući fizičku kartografiju koja se neprestano transformira pred našim očima: gesta dobrodošlice postaje ikonični zaboravljeni jezik koji povezuje i odbacuje u isto vrijeme, u kratkom spoju kontradikcija. Slika kuće postaje topografija našeg intimnog bića: ljudima su potrebne kuće kako bi sanjali, kako bi zamišljali. Politika gledanja, suprotstavljena impresiji bačenog pogleda – epifanijska i nemirna.
Predstava je dio projekta Beyond Fronta: Bridging Periphery, projekta Kreativne Europe (2023-2026) kojeg provode Central Europe Dance Theatre – CEDT (Mađarska), Bunker (Slovenija), HIPP (Hrvatska), Krakow Dance Theatre (Poljska), M Studio (Rumunjska) i Vitlycke – Centar za izvedbene umjetnosti (Švedska) s ciljem poticanja lokalnog razvoja različitih područja suvremenog plesa.